Rođenje svetskih električnih alata počelo je sa proizvodima za električno bušenje. Godine 1895. u Njemačkoj je razvijena prva električna bušilica za istosmjernu struju na svijetu. Težina ove bušilice je 14 kg. Vanjsko kućište izrađeno je od lijevanog željeza i na čeličnoj ploči može bušiti samo rupe od 4 mm. . Zatim je došlo do trofazne električne bušilice (50Hz), ali brzina motora nije prelazila 3000r / min.
Godine 1914. pojavila se jednofazna serijski uzbudjena motorna električna bušilica, sa brzinom motora većom od 10.000 r / min.
Godine 1927. pojavila se električna bušilica sa frekvencijom napajanja od 150-200 Hz. Ima prednosti velike brzine jednofaznog serijski pobuđenog motora i jednostavan i pouzdan trofazni motorni frekventni motor, ali ga treba napajati strujom srednje frekvencije. Upotreba je ograničena.
Šezdesetih godina prošlog veka bila je električna bušilica bez baterija sa kablom za napajanje pomoću nikl-kadmijumske baterije. Sredinom do kasnih 70-ih, vrijeme punjenja je također bilo skraćeno zbog nižih cijena baterija, a takve električne bušilice su bile široko korištene u Europi, Americi i Japanu.
Električna bušilica je prvobitno bila izrađena od lijevanog željeza kao vanjsko kućište, a zatim je zamijenjena aluminijskom legurom kao vanjsko kućište. Šezdesetih godina prošlog vijeka termoplastične inženjerske plastike su se koristile u električnim bušilicama i postizale dvostruku izolaciju električnih bušilica.
Elektronske bušilice brzina pojavile su se i šezdesetih godina. Električna bušilica koristi element kao što je tiristor za formiranje elektronskog kola, a brzina rotacije se podešava razlikom u dubini na kojoj je umetnut prekidač, tako da se električna bušilica može koristiti prema predmetu koji treba obrađeni (kao što su različiti materijali, prečnik izbušene rupe, itd.). Izaberite drugu brzinu.
